Žena

 Žena nije svojina

Ni stroj za pravljenje sina

Užitak poput dobrog vina

Ili za igru pogodna dolina

Žena nije za dokazivanje

Ni samo za pokazivanje

Ali ni za skrivanje

Ili maltretiranje

Što se događa najčešće

Pa se tome još i plješće

Ili samo promatra šutke

Jer sve su žene prostituke

Al čuj ti snagalo

Žena nije seksualno pomagalo

I koliko god ti se oči stisle

Žene su bića što žive i misle

I osjećaju od nas dublje

Perući nam prljavo rublje

Dok mi prežvakavamo teme šuplje

Očekujući zov ratne trublje

A kada se poslije mrtvi broje

Žene su zapravo jedine žrtve

Jer uvijek one tijekom rata

Izgube oca, sina, muža ili brata

A svakako nisu milovane

Počesto i silovane

Negdje u žbunju ili ispod murve

Pa zbog toga još ispadnu kurve

A one su to i kad drugog gledaju

Kada o ljubavi raspredaju

I kada se trude da nam ugode

Zapravo otkako ih donesu rode

Prečesto na žalost

Muškom egu na pakost

I makar bi rekli da nisam čist

A da mi muškarci okrenemo list?

Pa da ih uvredama ne gađamo

Nego da im ugađamo

Jer kada bi bile dobre volje

Sigurno bi i nama bilo bolje

Da ih čuvamo, pazimo

Poštujemo i mazimo

I da nešto novo kušamo

Na primjer – da ih slušamo

Jer kad govorim iz vlastitog iskustva

Različita su ženska i muška čuvstva

Mi što se od njih razlikujemo po bradici

Mi smo svi u istoj ladici

Sjetite se samo vitezova

Što su se za gospe borili

Da bi ih onda

U tornjeve zatvorili

Mi smo ih pojasevima nevinosti opasali

Mi smo umjesto njih glasovali

Nismo im na djeci zahvaljivali

Nego smo ih na lomačama spaljivali

Kao niža bića tretirali

Strogoću na njima trenirali

Da ih u hareme zatvaramo nismo prezali

Još smo im i klitorise rezali

Umjesto da svaki ženin užitak

Doživimo kao vlastiti dobitak

I da u ovom novom dobu

Na njih ne gledamo kao na robu

Znam da je glas mene jednoga

Kao vapaj u pustinji žednoga

Ali moram reći – žene volim vas

I oprostite nam, molim vas........(M.Mihaljević)