subota, 14. siječnja 2012.

Pismo 3.....


Sjećaš li se Luka, od dragosti sam te zvala Lukša....i sjećaš li se koliko sam čekala da me poljubiš.....??

Ti si dolazio, ono, u naš kafić skoro svaki dan...a ja sam znala da ćeš doći između 7 i 9, možda 9 i po navečer, i svaku večer sam bila tamo.....

Ti si hodao s nekom mrzovoljnom plavušom...dva metra nogu...vrat ..i glava!!!!

Dobro, znam.....znam.....ja se slažem, bila je lipa!!!.....A bila sam malo ljubomorna.....samo malo...

Sjećaš li se Luka kad smo prvi put zaplesali?.....Ja znam i naziv pjesme...pjesma je bila "Noći u bjelom satenu"......

Mi smo slušali sve one lipe pisme koje više nitko ne radi..."Kuća izlazećeg sunca"....."Hotel California"....Doorse....Morison....Ti si obožavao Morisona.....

Cila naša ekipa je virovala da svatko mora odlučivati o svome životu....da svatko mora biti slobodan....Mi smo nosili one famozne duge kose i jeans na zvono.....i svo su vikali na nas....

Ajme, kako je bilo teško nabaviti taj jeans!!!...A ja se sićam, cilo lito sam radila da bi kupila dva para....jedan tebi, jedan meni, i to u švercera....Lipo vrime......lipo vrime!!!!

A kako smo se samo smijali kad si u mojoj borši umisto cigareta pronašao kontracepciju....Ajme meni, sjećaš li se Luka!?

Sjećaš li se što su nama govorili?...Nama su govorili "Ne daj se Ines"....i, kako ono ide?.....A, da...."Meni će biti neugodno u mojoj mladosti ako vi ostarite...."....famozni Dedić...


Srela sam Dijanu iz našeg razreda...Jel se sićašonu....svi su bili ludi za njom...visoku..naprednu?

Srela sam je u gradu...ima dvoje dice....Vjerojatno je provela par sati u gradu jer je bila rastopljena šminka na licu......

I cila ta naša '64. ne izgleda, i vjerojatno već dugo, kao da bi pošla na ples......Kako bi to pjesnik reka??.....Pjesnik bi to reka...."valjda slomila krila"..

Oprosti mi mili moj, oprosti mi na mom umornom glasu!!!...Oprosti mi i na dolazak ovoga puta....to se meni samo ponekad desi....rijetko.....samo onda kada mislim da nas ništa ne spašava.....

A , da!...Naš mali je jučer napunio 3 godine.....bila je puna kuća dice....Jako sliči na tebe...previše pita....ima iste tvoje oči....ima oči kao irska šuma....

A slijedeći tjedan ćemo ti doći...kupit ću mu balun veći i od njega...i zajedno ćemo ti donijeti malo cvijeća.....i po tko zna koji put ostaviti na tvome grobu ovo pismo koje nikome neće stići....

Toni je mali...ništa ne shvaća...ali ja ću mu reći, mili moj, da je simbol snage što smo je htjeli imati....i sješću kraj tebe...i sjedit ću kraj tebe dugo...i plakati....jako dugo.....do besvijesti!!!!.

Nema komentara:

Objavi komentar