U tihom šumorenju
ogoljelih hladnih nadanja
vidjeh jedne noći
našu zvijezdu kako iz granja pada.....
Poznadoh je po već usahlom sjaju,
po očima tužnim, koji više utjehu ne daju.....
Poznadoh je po tragu
koji više ne ide k nama....
Poznadoh je, i ona mi reče....
da ću još dugo, dugo......biti sama......
Nema komentara:
Objavi komentar